Dr.Michel Odent-Kako razbiti začarani krug (2)
- Kategorija: Za babice
- Klikova: 5606
1. Jezik (govor), osobito racionalan jezik, je jedan takav čimbenik. Kada komuniciramo jezikom, procesuiramo ono što zapažamo svojim neokorteksom. Bitno je da oni koji asistiraju / prisustvuju porodu budu tihi i neprimjetni te da osobito izbjegavaju upite koji zahtijevaju precizne odgovore. Zamislite ženu u snažnim trudovima koja je već otputovala na «drugi planet». Usuđuje se vikati, usuđuje se raditi stvari koje se inače nikada ne bi usudila. Zaboravila je na sve što su je o porodu učili ili što je pročitala u knjigama, izgubila je osjećaj za vrijeme i onda se odjednom nađe u situaciji da treba nekome odgovoriti kada je posljednji put obavila malu nuždu! Premda se ovaj zahtjev čini jednostavnim, vjerojatno će trebati proći dosta vremena dok se ponovo ne otkrije da osobe koje prisustvuju porodu trebaju biti tihe, što je najviše moguće.
2. Jaka svjetlost je drugi čimbenik koji stimulira ljudski neokoretks. Stručnjaci koji upotrebljavaju elektroencefalograf znaju da krivulja koja bilježi aktivnost mozga može biti promijenjena vizualnom stimulacijom. U svakodnevnom životu kada želimo isključiti aktivnost intelekta i zaspati, u sobi navučemo zavjese i ugasimo svjetlo. To znači da je, fiziološki gledano, prigušeno svjetlo bolja okolina za porod, nego jaka svjetlost. I u ovom slučaju proći će puno vremena prije nego li se zdravstveni djelatnici uvjere da je to ozbiljna stvar. Može se primijetiti da čim se žena u trudovima nađe na «drugom planetu», odmah zauzima položaje koji je nastoje zaštititi od svake vrste vizualne stimulacije. Na primjer, može se naći u položaju puzanja, kao da se moli. Osim smanjivanja boli u leđima, ovi uobičajeni položaji imaju i mnoge druge pozitivne učinke; na primjer, uklanjaju glavni razlog uznemirenosti djeteta (engl. fetal distress), a to je pritiskanje vene cave, te olakšavaju rotaciju djetetovog tijela.
3. Osjećaj da smo promatrani je također čimbenik koji utječe na neokortikalnu stimulaciju. Znanosti je dobro poznata fiziološka reakcija koja se javlja u tijelu u prisutnosti nekog promatrača. Ustvari, osjećamo se različito kada znamo da nas promatraju, privatnost je čimbenik koji olakšava smanjivanje aktivnosti neokorteksa. Ironija je da sve životinje, čiji je neokorteks slabije razvijen od našeg, imaju strategiju rađanja u privatnosti; one životinje koje su aktivne noću, na primjer štakori, većinom rađaju tijekom dana, a one koje su aktivne tijekom dana, na primjer konji, većinom rađaju noću. Divlje koze rađaju u najnepristupačnijim dijelovima planine. Naši bliski rođaci čimpanze također se udaljuju od svoje skupine i rađaju u privatnosti. Važnost privatnosti objašnjava zašto postoji velika razlika između, na primjer, babice koja stoji ispred žene u trudovima i one koja samo sjedi u kutu sobe. Važnost privatnosti također objašnjava zašto trebamo biti vrlo oprezni s uvođenjem bilo kojeg sredstva koje može izazvati osjećaj promatranosti, bez obzira radi li se o fotografskom aparatu, video kameri ili elektronskom fetalnom monitoru.
4. Bilo koja situacija koja uzrokuje otpuštanje hormona iz skupine adrenalina također stimulira neokorteks i time onemogućava proces rađanja. Kada postoji opasnost, sisavci trebaju biti sposobni tu opasnost brzo uočiti i reagirati To znači da se žena u trudovima, kao prvo, treba osjećati sigurna. Potreba da se osjeća sigurnom objašnjava zašto su svugdje u svijetu i u svim vremenima žene imale tendenciju rađati u blizini svojih majki ili u blizini zamjene za svoju majku - majke ili bake koje imaju iskustvo - u okviru proširene obitelji ili u okviru zajednice, uz babicu. Babica je prvotno bila majčinska figura. Majka je, u idealnom slučaju, prototip osobe s kojom se osjećamo sigurni, bez da se osjećamo promatrani i prosuđivani.
Dio iz knjige Michela Odenta «The Caesarean», 2005
Prevela s engleskog: Saradadevii Hull Jurković
Izvor:www.roda.hr
 "Pin It")