Šta je babinstvo / primaljstvo

BABINSTVO / PRIMALJSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI / PROFESOR MARSDEN WAGNER, USA

Kroz povijest se pokazalo da su uvijek postojaležene u društvima, kojima su se drugežene mogle obratiti za podršku priženskim brigama - ne samo kada je riječ o reproduktivnim zdravlju, već i kad je riječ o problemima zlostavljanja od strane supruga. Riječ babica, midwife na engleskom jeziku ima značenje “saženom”. Značenje francuske riječi za babicu, sage femme (mudražena), potiče od prije nekoliko hiljada godina, kao i danska riječ jordmor (majka zemlja), i na islandskom ljosmodir (majka svjetla) .
Hipokrat je formalizirao trening program za babice još u 5. stoljeću prije nove ere u Grčkoj. Fenareta (Phaenarete), majka Sokratova, je bila babica. U Bibliji, u knjizi Egzodusa, je priznata jačina i neovisnost babica, koje su se suprotstavile Faraonovoj zapovijedi da ubiju sve sinove roðene od Hebrejskih majki. Prvi zakon koji je regulisao babinstvo u Evropi je bio usvojen u Njemačkoj, 1452. godine i zahtjevano je da babice prisustvuju svim porodima. Od tada, svaka djevojčica u Evropi odrasta sa spoznajom da će jednog dana kada bude imala dijete, imati i babicu, koja će joj pomagati.
Šta je sa praksom babica koja izaziva toliko dobrih i loših kritika? Prednjači teza da je babica jednostavno uvijek bila u centru „svijetažena“- u onom dijeluživota i društva u komžene imaju neku kontrolu, i u kojem su muškarci većinom bili isključeni, sve do nedavno, odnosno tokom trudnoće i poroda. Ova profesija je uvijek privlačila jake, neovisnežene iz zajednice,žene nad kojima muškarci teško imaju kontrolu i kojih se neki muškarci boje. Ukoliko muškarcižele da imaju kontrolu nad svojimženama, moraju naći način da kontrolišu babice. Kad su liječnici (koji su sve do prije 50 godina bili isključivo muškarci) počeli da praktikuju zdravstvenu zaštitužena, našli su se u utrci sa babicama za trudnice kao klijente.
Kroz povijest gledano, svaki pokušaj da se ukine praksa babica je propao. Izgleda da će uvijek postojatižene koježele da budu babice, kao ižene koježele da babice budu prisutne, dok one raðaju.

U realnosti, babica koja šalje porodilju ginekologu je analogno porodičnom doktoru koji svog pacijenta/kinju upućuje specijalisti, npr. kardiologu. To ne znači da je porodični doktor asistent kardiologa ili da je nekako manje kompetentan, to znači samo da kardiolog posjeduju drugu ekspertizu - ekspertizu u suočavanju sa izvjesnim komplikacijama. Kao što nije prikladno da kardiolog daje naredbe porodičnom doktoru, isto tako nije prikladno da ginekolog izdaje naredbe babicama. Taj odnos bi , u stvari, trebao predstavljati aktivnu suradnju zasnovanu na zajedničkom poštovanju izmeðu zdravstvenih profesionalaca na ravnopravnom nivou. Na Novom Zelandu, babica posjeduje ista prava i privilegije kao i porodični liječnik i ima istu naknadu za prisustvo pri porodu kao i liječnik.
Opseg babičke prakse je veoma često definisan pravilima ili institucijom u kojoj je uposlena.
Babinstvo mo¾e biti ograničeno zdravstvenom zaštitom majke i djeteta ili mo¾e biti šire prakticirano nego što je osnovna zdravstvena njega zažene- to znači pru¾anje svih osnovnih zdravstvenih usluga koje su povezane saženskim rodom, kao što je planiranje porodice, pregled za rak grlića materice i infekcije reproduktivnih organa.
Medicinski model i model babica su suštinski različite paradigme ili načina gledanja naženu i porod. Liječnici koji donose djecu na svijet vjeruju da je „poroditi“ dijete nešto što se dešavaženama. Babice koje asistiraju pri porodu vjeruju da je „raðati“ dijete nešto što radežene.

Babinstvo u BiH

BiH, zajedno sa zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, je kompletno medikalizirala porod u 1960tim, 1970tim i 1980tim godinama.
Prenatalna njega za nisko rizične trudinice (nikakav ozbiljan zdravstveni problem) bi se uvijek trebala odvijati samo uz babice, ali u BiH je skoro uvijek slučaj da je ginekolog prisutan pri porodu.
     
Na porodu trudnica sa nisko rizičnom trudnoćom (80 – 90 % svih poroda) bi trebale prisustvovati samo babice,  jer postoje izvanredni znanstveni dokazi i spoznaja da su babice sigurnije od liječnika pri nisko rizičnim porodima u bolnici. Liječnici su mnogo radili na ubijeðenju javnosti da su oni „najsigurniji“ način profesionalne asistencije pri svim porodima, ali naučni dokazi ne podupiru njihovo stajalište, kao što je velika studija provedena u bolnicama u SAD-u tokom jedne godine - više od 4 miliona poroda.
Ova studija je eliminirala visoko rizične porode i uzela je u razmatranje samo nisko rizične porode, jer liječnici zaista treba da upravljaju sa porodima pri kojima nastaju komplikacije ( oko 10%). U poreðenju sa nisko rizičnim porodima kojima su prisustvovali liječnici, sa onima kojima su prisustvovale babice imaju 33 % manje novoroðenčke smrtnosti. Šta više, nisko –rizični porodi, kojima su  asistirale babice imaju 30% manje roðenih malih beba, što podrazumijeva manje retardiranih ili djece sa oštećenjem mozga.  (M. MacDorman and G. Singh, “Midwifery Care, Social and MedicalRisk Factors, and Birth Outcomes in the USA,”  Journal of Epidemiology and Community Health 52, no. 5 (1998): 10–17.)   
Tako da ukoliko je porodilja jedna od onih 80% do 90% svihžena sa normalnom trudnoćom, najsigurniju asistenciju pri porodu u bolnici joj mo¾e pru¾iti babica, a ne liječnik. Ali u BiH su to skoro uvijek liječnici.
Trebala bi postojati kontinuriana njega od strane babice tokom trudnoće i poroda-ovo nikad nije slučaj u BiH. Uvijek bi partneru trebalo biti dozvoljeno da prisustvuje porodu. Istra¾ivanja pokazuju da ukoliko su na porodima prisutne babice, postoji manje nepotrebne upotrebe rutinskih procedura.
Sa Ulaskom Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju uloga babica će se dramatično promijeniti. U Zapadnoj Evropi babice pru¾aju prenatalnu njegu, prisustvuju na 70% do 80% svih nisko rizičnih poroda i većinažena nikad ni ne vidi liječnika tokom trudnoće ili poroda. To je ono što se treba desiti u Bosni i Hercegovini. To će biti teška borba, ali ako babice,ženske grupe, organizacije  i drugežene rade zajedno, to se mo¾e desiti. BiH ima Njemačku, Nizozemsku, Veliku Britaniju i Skandinavske zemlje kao svoje susjedne zemlje i ove zemlje mogu poslu¾iti kao va¾ni modeli.
Jedan od najjačih dostupnih elemenata za neovisan rad babica jesu znanstveni dokazi. Ti podaci le¾e u činjenicama da su: babice sigurne, da je praksa babica puno više potkrijepljena naučnim dokazima,  nego što je to praksa liječnika, kao i u tome da babicama nije potrebna vrsta nadzora njihovog rada, kao što nije potrebna ni drugim zdravstvenim radnicima iz oblasti primarne zdravstvene zaštite, npr. porodičnim liječnicima.

Dr. Marsden Wagner je američki perinatolog i epidemiolog, iz Kalifornije. Aktivno i glasno podupire babinstvo/primaljstvo. Bio je direktor sektora za zaštitu zdravljažena i djece pri WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) petnaest godina. Putuje u mnoge svjetske gradove gdje predaje o unapreðivanju maternalne skrbi, uključujući pravilnu primjenu tehnologije u poroðaju i promiče posao primalje kao idealan izbor za najbolji ishod normalnog poroðaja. Savjetnik je nacionalne i lokalne vlasti te nevladinih udru¾enja, a svoja je znanstvena otkrića i predavanja prezentirao u 45 zemalja. Čest je gost televizijskih emisija. Dobitnik je mnogih počasnih nagrada i priznanja za svoja dostignuća. Izdao je 134 znanstvena rada, 20 poglavlja u raznim knjigama i objavio 14 znanstvenih knjiga u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Rusiji, Italiji, Japanu, Kini, Švedskoj, Izraelu i Danskoj. Kao samohrani otac odgojio je četvero djece. Danas radi kao privatni savjetnik.

Centar „Fenix“ se zahvaljuje prof. Wagneru za učešće i doprinos na našem Internacionalnom kongresu „Porod i i njegove perspektive u budućnosti“, odr¾anog 23.-24.11.2007. godine u Sarajevu.