Menu

 

Dr. Michel Odent - Kako razbiti začarani krug (prvi dio)

Zaboravljene potrebe:  Najvažniji razlog zbog kojeg postoji povećani stupanj intervencija tijekom porođaja je zasigurno kvazikulturološki i univerzalni nedostatak razumijevanja temeljnih potreba žene tijekom porođaja. Nakon tisuće godina kulturološki kontroliranog poroda, nakon jednog stoljeća industrijalizacije opstetricije, nakon širenja „metoda prirodnog poroda“ (kao da su riječi «metoda» i «prirodno» kompatibilne...) i pojavljivanja sigurne tehnike koja pruža drugu mogućnost dolaska na svijet (carski rez), nakon svega toga, može se lako objasniti zašto su te temeljne potrebe zaboravljene.
Ne možemo se osloniti ni na jedan kulturni model kako bismo ponovo otkrili temeljne potrebe žene koja rađa. U većini društava koja poznajemo, kulturno okružje se obično upliće u fiziološke procese i to najčešće čini putem osoba koje prisustvuju porodu, koje su vrlo često aktivne, čak invazivne, te putem prenošenja različitih vjerovanja i rituala. Na primjer, u mnogim društvima postoji vjerovanje da osoba koja asistira porodu mora odmah po rođenju prerezati pupčanu vrpcu, što se smatra načinom kojim se novorođenče štiti od „opasnog“ kolostruma ili drugih «negativnih» utjecaja (dodira koža na kožu ili izravnog kontakta oči u oči između majke i djeteta). Zato, da bismo otkrili koje su to temeljne potrebe žene koja rađa, trebamo se vratiti svojim korijenima, trebamo promatrati ono što je univerzalno i zajedničko svim kulturama i trebamo početi upotrebljavati jezik i perspektivu suvremenog fiziologa (znanstvenika koji proučava tjelesne funkcije). Ta perspektiva može nam također pomoći u tome da uvidimo kako su razlozi kojima se najčešće opravdava visoki stupanj carskog reza (CTG, strah od litigacije, nedostatak babica, promijenjena uloga babica, visoki stupanj indukcije poroda, učestala upotreba epiduralne analgezije i, općenito, različiti vidovi industrijalizacije porođaja), ustvari posljedice sve raširenijeg nerazumijevanja fiziologije porođaja. S druge strane, visoki stupanj sigurnosti operacije carskim rezom još više jača tradicionalnu nezainteresiranost za fiziologiju porođaja.
Ponovno otkriće
Prekinimo začarani krug tako da zamislimo ženu tijekom trudova i poroda iz perspektive suvremenog fiziologa. Na taj način doći ćemo do najaktivnijeg dijela njezinog tijela, žlijezde koja izlučuje hormone koji reguliraju porođaj. Oni imaju svoje podrijetlo u starom, primitivnom dijelu mozga koji se naziva hipotalamus i žlijezdi hipofizi. Drugim riječima, ako bismo zamislili ženu koja rađa na način na koji bi to učinio suvremeni fiziolog, tada bismo zamislili jedan duboki, primitivni dio njezinog mozga koji se snažno trudi ispustiti bujicu hormona. Danas smo u mogućnosti razumjeti da kada postoje inhibicije tijekom procesa rađanja ili tijekom bilo koje vrste seksualnog doživljaja, te inhibicije se javljaju u «novom» mozgu, dijelu mozga koji je visoko razvijen kod ljudskih bića i koji se može nazvati intelektom ili mislećim mozgom. Najprikladnije ga je nazvati novim korteksom ili neokorteksom.
Ključna stvar za ponovno otkrivanje univerzalnih potreba žene tijekom porođaja je interpretirati fenomen koji je dobro znan nekim majkama i babicama koje su imale iskustvo neuznemirenog porođaja. Radi se o tome da kada žena rađa sama, bez medikamenata, tada se javi trenutak kada ona počinje pokazivati tendenciju da se udalji od ovoga svijeta, kao da odlazi na drugi planet. U tim trenucima usuđuje se reći ili napraviti stvari koje ne bi nikada rekla ili napravila u svom svakodnevnom životu, na primjer vikati ili psovati. Njezino tijelo može zauzeti najneobičnije položaje i ispuštati najneočekivanije zvukove, što znači da se smanjuje aktivnost njezinog neokorteksa. Praktički gledano, smanjenje aktivnosti neokorteksa je najvažniji vid fiziologije porođaja.
Sve ovo dovodi nas do zaključka da žena tijekom porođaja treba, prije svega, biti zaštićena od bilo koje stimulacije neokorteksa. Prvi i najvažniji zahtjev za svakoga tko prisustvuje porođaju jest: Ne stimulirajte neokorteks žene koja rađa!
Dio  iz knjige Michela Odenta «The Caesarean», 2005
Prevela s engleskog: S. Hull Jurković
Izvor: www.roda.hr