Preteške školske torbe-prijetnja zdravlju učenika

Prema nalazima sistematskih pregleda više od jedne trećine učenika i studenata ima nepravilno držanje, a oko 40 % ima jače izraženu deformaciju stopala. Deformacije kralježnice su češće utvrðene u djevojčica. To je problem kojega već desetljećima ne može riješiti ni Ministarstvo, ni roditelji, ni nastavnici. Iako se nastavnicima čini da su nemoćni, ipak su oni ti koji mogu olakšati školske torbe učenika, osobito onih u nižim razredima osnovne škole, piše Zdravlje.hr.

Ostavljena je sloboda svim nastavnicima da sami odabiru udžbenike, pisanke i vježbenice. Ponuda je dosta velika i pri odabiru treba voditi računa o kvaliteti udžbenika i boljem pristupu prema uzrastu učenika. Pri odabiru pisanke i bilježnice treba svakako preporučiti one manjeg formata tj. A5 a ne A4. Većina profesora čak zahtijeva velike bilježnice, no za ilustraciju 6 velikih bilježnica dvostruko je teže od 6 malih (1,5 kg: 0.70 kg!). Preglednost je možda bolja u bilježnicama većeg formata, no generacije su se jednako uspješno školovale pišuću u male bilježnice. Treba uračunati i težinu velikog omota bilježnica.

Težini učeničke torbe pridonosi sama njzina težina i veličina, a napadno reklamirane velike trokatne pernice (koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera) teže nekada i čitav kilogram! Roditelji i učenici često nasjedaju zgodnom dizajnu ovakvih torba i pernica, pa je u razredima pitanje prestiža imati pernicu na tri a ne samo dva kata! Ima školskih torba koje bez knjiga teže i do dva kilograma. O tome vjerojatno roditelji kupci nisu razmišljali, već se željama svoje djece povodili za trendom i modnim stilom. Preporuka je ortopeda da dijete ne nosi težinu veću od 15 % tjelesne težine što znači da dijete teško 20 kg (a prvašići često imaju i 2-3 kg manje) može nositi 3 kg bez opasnosti po zdravlje.

Pri kupnji vodite brigu da torba mora biti lagana, anatomski oblikovana i napravljena od materijala koji ne propušta kišu koja bi mogla uništiti knjige u torbi. Na dnu torba mora biti napravljena od tvrðeg materijala kako ne bi od težine knjiga brzo pukla. U našoj državi već tri godine bolje opremljene knjižare prodaju školske torbe na kotačima nalik onima koje nosimo na tržnicu. Sistem je vrlo jednostavan, jer se težina ne nosi na leðima već se gura jednom rukom. Ima ih i nešto opremljenijih koje osim guranja na kotačima imaju i pojaseve za nošenje na leðima kada se dijete penje školskim stubama u razred. U Zagrebu nije rijetkost na cesti zateći dijete koje svoje knjige vozi do škole jer mu je tako puno lakše i jednostavnije. Pri tome opet treba paziti da ručka takve torbe nije pre niska djetetu, jer se u protivnom opet dijete pri tome drži nepravilno.

Što još mogu učiniti nastavnici? U jednoj splitskoj osnovnoj školi nekolicina mladih kadrova nastavnika razredne nastave jednostavno se organizirala. Za svoje su učenike u razredu "oslobodili" nekoliko polica u školskom ormaru na kojima polaznici tog razreda školske knjige ostavljaju u školi, a kući nose samo potrebne za slijedeći dan. U tjednom zaduženju jedan učenik uvijek dijeli knjige, a drugi ih sprema na police, pa nema nikakvih problema u organizaciji. Na ovaj su se način učenici koji su imali sreću biti u razredu takvih naprednih učiteljica približili svojim "kolegama" iz cjelodnevnog boravka koji su sve vrijeme školovanja imali bonus svoje školske udžbenike do petka držati u razredu koji pohaðaju. Ponekad je dovoljno da se radni listovi i mapa za likovni ostavlja u školi da torba bude nešto laganija.

Zaista, tako je malo potrebno volje i organizacije da bi se djeca u školi osjećala sasvim sigurno i rasterećeno, a samim tim davala dobre rezultate. Moramo misliti na njihov mišićno-koštani sustav dok su maleni kako bi pravilno rasli i razvijali se te stjecali navike ispravnog držanja. Time ćemo prevenirati dio tegoba koje se očituju u zreloj dobi.

(Zdravlje.hr)