Menu

 

Novorođenče

Novorođenče

U literaturi se ljudsko novorođenče često opisuje kao „ fiziološki rani porod“.

Sa ovim se želi reći, da je ono u trenutku rođenja samo uslovno sposobno za život. Novorođenče se još ne može ciljano pokretati, nije u mogućnosti, da sa svojim osjetnim čulima stvarno doživi svoju okolinu i samo sisanjem može unositi hranu. I glasovno mu samo ograničeno uspijeva da ostvari kontakt sa okolinom. Ono čak nije u sposobnosti da održava svoju tjelesnu temperaturu.

 

Kratko rečeno: ljudsko novorođenče je potpuno bespomoćno i ovisno o svojim roditeljima, više nego bilo koji drugi sisavac.


Refleksi

Pokreti novorođenčadi izgledaju neobično nemirni, skoro slučajni. Ono još ne može svjesno djelovati svojim akcijama, i najveći dio tih akcija je izazvan urođenim refleksima. Jedan od najpoznatijih je refleks koračanja, kod kojeg novorođenče „pravi korake“ čim osjeti čvrsto tlo pod nogama. Slijedeći primjer je refleks hvatanja: novorođenče nesvjesno zatvara ruke čim osjeti dodir na dlanu, bilo predmetom ili prstom. Istu reakciju možete primijetiti i na stopalima kada dotaknete bebine tabane. Najistaknutiji i za bebino preživljavanje najvažniji, je refleks sisanja: ako beba osjeti dodir u predjelu usta momentalno će okrenuti glavu u tom pravcu i početi da sisa.


Šta sve može novorođenče?

Novorođenče može glavu okrenuti s jedne na drugu stranu, već neposredno nakon poroda. Ako vašu bebu iz ležećeg položaja lagano povučete za ručice, ono će zakratko dignuti glavu, ali će je ubrzo umorno spustiti nazad. Refleksom hvatanja rukica, biće dovoljno ako novorođenčetu na otvoren dlan stavite samo jedan prst, ono će se uhvatiti za njega, i vi ga onda možete lagano dignuti. (Pažnja: novorođenče ne može samo držati svoju glavu !) U početku novorođenčad pokreće noge i ruke, još uvijek nekoordinirano, ali isto na obadvije strane.

 

Moć vida novorođenčeta

odgovara njegovim posebnim potrebama. Ako gleda u daljinu ono sve vidi mutno – njegove oči još nisu u stanju da se usredotoče na udaljenu tačku. Drugačije je u blizini: novorođenčad su kratkovidna i postižu oštrinu na od oko 30 cm, što u prosjeku odgovara udaljenosti od majke dok novorođenče doji. Tako novorođenčad vidi sve što je neophodno za njihovu životnu realnost i nisu izložena stvarima koje bi ih opteretile ili uplašile. Novorođenče već može da razlikuje boje. U vid, pored čiste spoznaje ubrajamo i mogućnost prepoznavanja već viđenih slika; za ovo je novorođenčetu potrebno nekoliko dana ili sedmica. Ovako posmatrajući, može se reći da je vid važan proces, koji ostavlja jak utisak.

Novorođenčad mogu da osjete mirise. Neposredno nakon poroda dolazi do stalno prisutnog mirisnog iskustva -  između stotinu majki ono će prepoznati svoju majku prepoznati po njenom mirisu tijela. Čak odjeća od majke može doprinijeti tome da se novorođenče umiri ako majka momentalno nije tu. Iako se novorođenče još ne može ciljano pomjerati, uspijeva mu da u toku noći pronađe izvor neophodan za život, majčino mlijeko.

 

Sluh novorođenčeta

je već skoro izoštren. Ono može lokalizovati pravac iz kojeg dolaze glasovi i ono prepoznaje glasove svojih roditelja, koje je naučilo razlikovati već u majčinom stomaku. Dugo prije poroda došlo je do iskustva melodije majčinog govora.

 

I čulo okusa

je već od poroda vrlo dobro razvijeno. Novorođenčad posjeduju čak više tačaka okusa nego odrasli. I iako bi novorođenčad trebala da su profinjenoh okusa, oni se interesuju za samo jednu vrstu okusa: slatko. Sve ostale okuse oni odbacuju. Tako da je ljudsko novorođenče određeno za to, da odbija sve što nema okus majčinog mlijeka.

 

Ako posmatrate novorođenče dok spava, primijetićete da preko njegovog lica često prelazi osmjeh. Govorimo o nesvjesnom osmjehu, koji je vjerovatno slučajan kao i većina ostalih pokreta. S tim da se ovaj fenomen ne javlja kod djece koja se osjećaju loše, možemo zaključiti da se ovdje radi o iskazivanju fizičkog i psihičkog zadovoljstva.